< 5. Poglavlje Sadržaj 7. Poglavlje >

 

6. ISUS ‑ PUT, ISTINA I ŽIVOT

 

        Negde početkom 1946. godine na koralnom ostrvu Bikini, negde u vodama Južnog Pacifika, naučnici su pripremali jedan eksperiment sa atomskom energijom. Eksperiment je vodio jedan mladi naučnik koji se zvao Luis Slotin. Eksperiment se sastojao u tome, trebalo je ustanoviti količinu uranijuma 235, koja je potrebna za lančanu reakciju. Dve polulopte uranijuma su približavane jedna drugoj i u trenutku kada bi došlo do lančane reakcije, jedan posebni uređaj je bio korišćen da se te dve polulopte ponovo odvoje jedna od druge. I tog dana kada je Luis Slotin sa ekipom svojih saradnika trebalo da izvede ovaj eksperiment, u trenutku kada je došlo do lančane reakcije, Luis Slotin je pokušao sa uređajem koji je bio za to napravljen da odvoji ove dve polulopte. Međutim, uređaj je zatajio. Svi su u prostoriji shvatili ozbiljnost situacije. Luis Slotin je razmišljao nekoliko trenutaka, a onda je odlučio da golim rukama odvoji ove dve polulopte. On je u potpunosti bio svestan posledica onoga što je činio. On je znao da će sačuvati živote svojih prijatelja, ali je znao u isto vreme da će izgubiti svoj život. Posle samo desetak dana umro je u najtežim mukama. Negde pre dve hiljade godina Isus Hristos je učinio sličnu stvar. On je zaustavio lančanu reakciju greha svojom smrću, i na taj način omogućio svojim prijateljima da budu spašeni od večne smrti. Zato smatram da treba uvek sa velikom ozbiljnošću razmišljati o Hristu. Ja uvek kad govorim o Hristu, bojim se da to činim na neadekvatan način, jer sam ja čovek koji svakako nisam u stanju da izrazim uvek na najbolji i najadekvatniji način velike istine koje u sebi nosi ličnost Isusa Hrista.

        U ovom predavanju ćemo govoriti o Isusu Hristu koji je put, istina i život. Ovo predavanje ćemo bazirati na tekstu koji se nalazi zapisan u Jevanđelju po Jovanu. Prva tri Jevanđelja, po Mateju, Marku i Luci, se nazivaju sinoptička Jevanđelja. Četvrto Jevanđelje je po Jovanu i ono je vrlo bitno za hrišćansku crkvu. Da bi bolje razumeli 14. glavu, dozvolite mi da rezimiram tekst koji se nalazi u 13. glavi. Na samom početku 13. glave opisan je jedan od hrišćanskih obreda koje je Hristos ostavio svojoj crkvi, to je obred pranja nogu. O tom obredu mi ćemo govoriti kasnije. 11. stih kaže: "Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reče: 'Niste svi čisti'." Pokušajte bar za trenutak da se preselite u tu prostoriju gde se Hristos nalazio sa svojim učenicima 2000 godina unazad. Bila je to verovatno mala prostorija. Oni su bili za večerom. Znamo na osnovu istorijskih podataka da Jevreji u to vreme nisu sedeli za stolom, nego su obično ležali, bili su oslonjeni na lakat i imali su jastuke pod laktom, i ležali su oko stola. Bili su to poslednji trenuci koje je Hristos proveo sa svojim učenicima na ovoj Zemlji. Hristovi učenici su bili mnogo puta u pustinji beznađa, u toku 3,5 godine koje su proveli sa Hristom. Međutim, kada bismo tražili trenutke kada su Hristovi učenici bili u najvećem beznađu, onda su to ovi trenuci. Učenici zajedno sa učiteljem sede ili leže oko ove trpeze i razgovaraju. Njihov voljeni učitelj umesto da im kaže: "Ja ću postati novi predsednik vlade u ovoj zemlji, oslobodiću zemlju od Rimljana", On im govori o svojoj smrti. Jedan autor kaže ovako: "Misli postaju trome, zbunjene strahom, nerazumevanjem, užasom." Jedan drugi autor kaže: "Jedna najizrazitija i najznačajnija scena Hristovih učenika kada su bili u potpunosti obezglavljeni, to je bila upravo ova o kojoj govorimo." Reč je o smetnji prouzrokovanoj mišlju o gubitku, odlasku i smrti njihovog učitelja. On kaže: smatram da je teško, a možda i nemoguće nama posle dve hiljade godina da dokučimo konfuznost, kontradiktornost misli, kao i emocionalnu bol dvanaestorice u tim trenucima. Dakle, jedna mučna situacija je bila u gornjoj sobi.

        U jednom trenutku, Juda, jedan od Hristovih učenika je izašao iz sobe i odlučio je da izda Hrista. 21. stih: "Rekavši ovo Hristos posta žalostan u duhu", kao da osećanja sve više rastu, kada čitate 13. poglavlje. 33. stih: "Dečice! Još sam malo s vama, tražićete me, i kao što ja rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doći, i vama govorim sad." Hristos koristi reč "dečice", to je deminutiv i u našem jeziku. Zamislite, on koji je imao 30 godina i više, obraća se svojim učenicima koji su bili već odrasli ljudi sa: "Dečice moja." Ovaj izraz potvrđuje šta se zbivalo u toj gornjoj sobi, u kojoj meri su osećanja rasla. I onda je ta bomba osećanja eksplodirala. 36. stih: "Reče mu Simon Petar: 'Gospode, kuda ideš?' Isus mu odgovori: 'Kuda ja idem ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš posle poći za mnom.' Petar mu reče: 'Gospode! Zašto sad ne mogu ići za tobom? Dušu ću svoju položiti za te.' Odgovori mu Isus: 'Dušu li ćeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neće petao zapevati dok me se tri puta ne odrečeš.'" Juda je već izašao iz ove male grupice apostola. A sada najhrabriji, najstariji, onaj ko je bio lider ili vođa ove male grupe apostola, biva opomenut da će učiniti najstrašniji greh, da će se odreći svoga učitelja. A drugi učenici su verovatno razmišljali: "Ako će on, Petar, tako duboko pasti, šta će se dogoditi sa nama?" Osećanja smrti dakle, gorčine i tragedije lebde prostorijom.

        I tada je Hristos izgovorio reči koje su zapisane u 4. glavi, od 1. do 4. stiha: "'Da se ne plaši srce vaše, verujte Boga, i mene verujte. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako kazao bih vam: idem da vam pripravim mesto. I kad otidem i pripravim vam mesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja. I kuda ja idem znate, i put znate.' Reče mu Toma: 'Gospode! Ne znamo kuda ideš, i kako možemo put znati?'" I evo teksta koji je predmet našeg razmišljanja u ovom predavanju. "Isus mu reče: 'Ja sam put i istina i život, niko neće doći k ocu do kroza me.'" Jedan hrišćanski autor je kazao da je ovo najbolja i najutešnija propoved koju je Hristos izgovorio dok je bio na Zemlji. Jedan drugi teolog kaže da je ovo testament Isusa Hrista svojoj crkvi. Vi znate šta je testament. Nešto poslednje, nešto najvažnije, nešto čemu bi hrišćani svih vekova trebali da pridaju mnogo važnosti. Testament Isusa Hrista svojoj crkvi, poslednja propoved, najutešnija propoved. Da bismo došli do 6. stiha koji je predmet našeg proučavanja u ovom predavanju, dozvolite da prvo kažem samo nekoliko reči o stihovima koji prethode šestom. Prvi stih kaže: "Da se ne plaši srce vaše". Zamislite strah koji se uvukao u ove ljude u toj gornjoj prostoriji. Isus kaže: "Uprkos činjenici što ne možete sagledati harmoniju događaja, što nema logike u onome što se zbiva, vi smatrate da sam ja trebao da osnujem carstvo, sve nade nestaju, vi ne razumete ono što ja sada radim, ipak i uprkos tome što ne razumete događaje verujte, ipak verujte." "Da se ne plaši srce vaše", kaže Hristos, "verujte Boga i mene verujte"; mnogo je lakše bilo u tim trenucima verovati u Boga koji je bio na nebu, ali verovati u Hrista kome sude ovozemaljski vladari, koga psuju, koga šibaju, kome pljuju u lice, koga će razapeti, bilo je vrlo teško verovati. Isus kaže: "Uprkos nemogoćnosti da vidite sklad i harmoniju događaja, ipak verujte." Videćete da celo četrnaesto poglavlje prosto odzvanja, puca, jer Hristovi učenici veruju, ipak i uprkos, nasuprot trenutnom nerazumevanju.

        2. stih kaže: "Mnogi su stanovi u kući oca mojega." O ovome tekstu su napisane čitave teološke studije, teolozi su pokušavali da proniknu u ovu ideju, šta je Hristos želeo da kaže. Neki su tvrdili da se ovde kriju tajne koje je potrebno otkriti. Ja mislim da ovaj izraz znači, da je nebo dovoljno prostrano da primi sve one koji tamo žele da dođu. "Kuća oca mojega", je slikovita predstava nebeskog Božjeg prebivališta. I na drugim mestima u Bibliji se spominju slični izrazi, gde se kaže da je "ovo grad živoga Boga, nebeski Jerusalim, grad Božji." Hristos dakle odlazi da pripremi mesto svojim učenicima. 3. stih: "I kad otidem i pripravim vam mesto, opet ću doći i uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja." Ovo je jedna od najjasnijih i najizrazitijih izjava u celom Novom Zavetu o Hristovom drugom dolasku. Čvrsto sam ubeđen da je ovo jedina izjava koja smežuranu i bolom izbrazdanu ljudsku psihu može vratiti u stanje uravnoteženosti i dati joj smisao. Hristos kaže: "Idem i opet ću doći i uzeću vas k sebi."

        U 4. stihu Isus kaže: "I kuda ja idem znate, i put znate." Hristos je često hteo da natera svoje učenike na razmišljanje. Isus kaže "vi znate" iako je bio svestan da im nije bilo jasno šta se zbiva. Isus kaže: "Kuda ja idem znate, i put znate." Hristos je često želeo da podstakne svoje učenike na razmišljanje, prosto je želeo da ih ubode na neki način. Ono što je najtragičnije za čoveka jeste indiferentnost prema istini. Jedan moderni mislilac, Gašpari, kaže da milioni ljudi koji danas žive na umu imaju samo prošlost, nema ničeg originalnog i novog. Indiferentnost prema istini je strašnija od mnogih greha, ja bih kazao. Kad iz čoveka nestane želja da spozna istinu, onda je to strašno. Mnogi autori kažu da su ljudi prosto zabetonirani u zidove ovoga života, ovoga grada, kako on kaže, Vavilona. Da ne mogu prosto ni za trenutak da se izvuku iz tog gvožđa i betona, pa da svoje misli izdignu izvan te realnosti. Isus kaže: "Kuda ja idem znate, i put znate", i onda se pojavljuje Toma. Toma je zanimljiva ličnost u Jevanđeljima, vrlo specifična. Vi znate da mi ovde slavimo slavu svetoga Tome, ali postoji i mišljenje da je Toma veliki nevernik. Neki smatraju da je Toma bio čovek koji je sporije kapirao od drugih. Znači, trebalo je da mu se duže objašnjavaju određene istine. Drugi pak smatraju da nije reč o tome, nego da je Toma čovek ili tip čoveka koji je bio željan intelektualnih istina, koji je uvek želeo da zna više od drugih. Naime, Toma kaže: "Gospode ne znamo kuda ideš, i kako možemo put znati?" Možda je Toma mislio da Hristos ide iz jedne zemlje u drugu, ili sa jedne planete na drugu. "Kuda ideš, Gospode?", kaže Toma. U 20. glavi ovog istog Jevanđelja po Jovanu mi nalazimo konačno Tomu koji je prihvatio Hrista. On ponovo nije verovao da je Hristos vaskrsao, i kaže: "A, ne verujem ja u to." Drugi učenici su mu kazali: "Mi smo se susreli sa vaskrslim Hristom." "Ne, dok ja ne vidim", Toma je racionalista. Kaže: "Dok ja ne vidim, ja ne verujem." I onda kada je video konačno Hrista i Njegove ruke, on je kazao, to su poznate reči: "Gospod moj i Bog moj." Borba, kao i kod svih nas, sa Hristom.

        Svi mi prolazimo te faze slične Tomi i mi smo često u svom životu slični Tomi. "Da li si to ti stvarno, Gospode, da li si to ti stvarno vaskrsao, da li je potrebno da verujem u tebe, a šta ako to sve nije tako? Kuda ideš ne znamo, ne znamo put, ne znamo kuda ideš i kako možemo put znati?" "Isus mu reče: 'Ja sam put i istina i život.'" U ovom tekstu je rezimirano čitavo Jevanđelje. Isus kaže: "Ja sam put, istina i život." Ovde dakle postoje tri izraza. Na grčkom: "hodos", "aleteia" i "dzoe". Isus kaže: "Ja sam put, istina i život." Ovde postoji kombinacija tri izraza. Međutim, ako uradite pažljivu analizu teksta, videćete da naglasak pada na prvi izraz, na put. Zašto? Jer u 4. stihu Hristos kaže: "I kuda ja idem znate, i put znate." U 5. stihu Toma kaže: "Gospode, ne znamo kuda ideš, i kako možemo put znati?" Isus kaže: "Ja sam put." Isus je put zato što je on istina i život. Druga dva izraza objašnjavaju zašto je Hristos put. Dakle, on je put zato što je on istina i život.

        Pre nego što analiziramo svaku od ovih reči posebno, dozvolite mi da kažem da ovim izrazima: "hodos", "aleteia" i "dzoe", predhode u ovoj gramatičkoj strukturi reči "ego emi", što znači "ja sam". U teologiji postoje dva mišljenja. Jedna grupa smatra da je izraz "ego emi", "ja sam put istina i život", u gramatičkoj strukturi ova tri izraza; Hristos nije mogao samo reći: "put, istina, život". Međutim, postoji druga grupa teologa koja smatra da se u ovim rečima "ego emi" krije čitava jedna vest. Zašto smatraju? Zato što je na drugim mestima u Jevanđelju po Jovanu ovaj izraz "ego emi" pun poruke, jedne važne poruke. Na primer, Isus je kazao u 8. glavi: "Pre nego se Avram rodio, ja sam." Znači naš prevod kaže: "Ja sam pre nego se Avram rodio", Vuk je preveo. Međutim, u originalu stoji: "Pre nego se Avram rodio ja sam." "Ego emi." Vi shvatate da je ovde igra reči sa glagolom "biti". Isus kaže: "Pre nego se Avram rodi ja sam." U Apokalipsi Jovana Bogoslova ponovo nalazimo igru sa glagolom "biti". Isus kaže: "Ja sam onaj koji je bio, koji jest i koji će doći." Smatra se u teologiji da je ovaj izraz "ego emi" jedan odsjaj ideje koja se nalazi sadržana u Božjem najpoznatijem imenu u Starom Zavetu. To je ime "Jahve" ili "Jehova" ("JHWH"). Ovo je čuveni sveti tetragram. Dakle u Starom Zavetu mi u našem tekstu uvek čitamo Bog ili Gospod. U originalu ima više različitih imena za Boga. Biblija počinje sa imenom "Elohim", ja sam ga spominjao u nekom od predhodnih predavanja. Međutim, od 2. glave 1. knjige Mojsijeve, od 7. stiha, mi nalazimo ime za Boga "Jahve" ili "Jehova". Dugo vremena Jevreji nisu izgovarali Božje ime iz strahopoštovanja. Kada su Masoreti tu od 5. pa do 15. veka pokušali da stave samoglasnike na ovo ime, oni više nisu znali, jer su zaboravili kako se izgovara Božje ime, pa su onda uzeli samoglasnike iz reči "Adonaj" i dodali na reč "Jahve". Smatra se ipak da ovu reč treba izgovarati "Ja've", "Jahve" dakle, a ne "Jehova". U svakom slučaju, detalji nisu bitni.

        Vest koju ovo ime nosi u sebi je sledeća: ovo ime sadrži jevrejski glagol "biti", "hai jah". Kada je Mojsije u jednom trenutku pitao Boga: "Kako ti je ime?", da li znate šta je Bog odgovorio? "Ja sam onaj koji jest." Samo ime Božje je dakle sadržano u ovoj vesti. Bog je onaj koji jest. Bog je onaj koji živi izvan vremena i prostora. Zašto vam sve ovo govorim? Ne da vas zamaram, znam da vas ne interesuju gramatičke strukture jevrejskog i grčkog, ali ovo je za mene jedna od najlepših biblijskih vesti. Dragi moji prijatelji, Bog je onaj koji jest. Najveće otkriće u mom životu, tamo gde sam se ja prelomio kao hrišćanin, mnogi me pitaju: "Zašto radite to što radite?" i tako dalje. Evo zašto radim. Najveće saznanje do današnjega dana u mom životu jeste i bilo je da na nebu postoji Bog, negde u svemiru, koji jest, koji nije ograničen vremenom i prostorom, Bog koji jednostavno živi, koji postoji i koji je večan. Ne samo to. Taj Bog je naklonjen mislima ljubavi prema ljudima. Bog koji jest. Kao što u Starom Zavetu za Boga oca nalazimo ime koje u sebi ima glagol "biti" ili ideju o Bogu koji jest, tako u Novom Zavetu nalazimo izraze "ego emi": "ja sam". Hristos je dakle Bog, isto tako kao što je to Bog u Starom Zavetu. Zato bih želeo da kažem, saznanje da u svemiru postoji biće, čiji bitak nije podložan aršinima vremena i da je to biće zainteresovano mislima ljubavi prema čoveku, je najveća vest za ljude na ovoj planeti. Znači, postoji biće u svemiru koje jest. Lično za mene to je najveća poruka Biblije.

        Isus kaže: "ego emi hodos", "ja sam put". Ova reć se koristi na različite načine u Bibliji, ali dozvolite mi samo da rezimiram i da kažem nekoliko reči. Na ovoj našoj planeti postoje različiti putevi, različite staze, različiti autoputevi življenja i raskrsnice su postale tako zagonetne, tako komplikovane, da mnogi smatraju da više nema apsolutnih puteva i da svi putevi konačno vode u istom pravcu, i ljudska bol zbog toga je veća nego ikada ranije. Sve do vremena Hegela postojala je jasna razlika između "a" i "‑a" (minus a). Vi znate za velikog nemačkog filozofa Fridriha Hegela. Nasuprot dobru stoji zlo, nasuprot laži stoji istina, nasuprot miru stoji nemir, nasuprot praštanju stoji nepraštanje i tako dalje. Dakle, postoje dva puta u životu. Postoji dobro i postoji zlo. Ako biste danas otišli na Moskovski univerzitet i pitali jednog studenta filozofije ili mu kazali: "Budi dobar", ili na Hardvardu u Americi, da li znate šta bi vam verovatno odgovorio? Kazao bi: "Šta to znači biti dobar, da li uopšte postoji dobro i zlo?" Zašto? Od vremena Hegela pa naovamo, filozofi bi rekli, Hegel je rekao: postoji teza, antiteza i sinteza. Teza je na primer mir, antiteza je rat, sinteza će biti neko bolje stanje. Ne znam da li znate da u delima Hegela i rat ima pozitivnu ulogu, nema više negativnih vrednosti, nema više negativnih puteva, nema više negativnih staza. Sve ima svoje mesto u ljudskoj istoriji, i sve je konačno dobro, i rat je dobar jer će stvoriti jedno novo ljudsko društvo. Nema više razlike između "a" i "‑a", svi putevi konačno vode u istom pravcu. Vi znate ideju Hegela o apsolutnom duhu ili ideji, ili o razumu koji se polako ostvaruje u ljudskoj istoriji. On je smatrao da je nemačko drutvo, to jest prusko društvo dok je on živeo, vrhunac savršenstva.

        Ovo je nanelo dosta štete, i danas sve više i više, vi ćete pronaći ljude, pogotovu mlade koji smatraju da ništa više nije loše, nema više greha, greh je postao zastarela kategorija, nema više prekršaja određenih normi, svaki put je konačno dobar. Biblijski to ne stoji. Isus kaže: "Ja sam put." Ja sam pre nekoliko meseci imao jedan intervju sa jednom novinarkom za časopis "Tajne" i ona je dala jedan dobar podnaslov. Čini mi se da je kazala: "Samo su Hristove cipele po meri čoveka." Šta to znači? To znači da je čovek, njegova infrastruktura, njegovo duhovno i fizičko biće stvoreno da hoda "Hristos putem". Šta to praktično znači? To znači da je čovek stvoren da hoda putem ljubavi, mira, morala, praštanja, pravde, istine, to je Hristos put. Čovek je stvoren da hoda Hristos putem. Svaki drugi put, svaka druga staza je stanje otuđenja od bitne prirode samoga čoveka. To je stanje u kome čovek sam sebe uništava. Isus je dakle kazao da je čovek stvoren da hoda Hristos putem, putem istine, pravde, mira, ljubavi. Svaki drugi put je put bola i put stradanja. Ja ne kažem da dok živimo na ovoj Zemlji da onaj ko hoda putem istine, pravde, ljubavi i mira, da će sve biti savršeno. Apsolutno ne. Ali sam siguran da može biti mnogo srećniji čovek koji hoda Hristos putem već danas. Isus kaže: "ego emi", "ja sam", "hodos", "ja sam put". Isus je dakle put zato što je On istina i zato što je On život. Šta je to istina? Ja sam uzeo rečnik i pronašao sledeću definiciju: "Istina je izjava koja je u saglasnosti sa činjenicama, to je nešto što je u saglasnosti sa realnošću, to je izjava bez kontradiktornosti." Isus kaže: "ja sam istina".

        Ovde dolazimo do vrlo kompleksnog problema. Ne samo da je Isus kazao da je istina, mnogi drugi ljudi u istoriji su kazali da su oni jedina istina. Ko je istina? Šta je istina? Večno pitanje. Večno na ovozemaljskim prostorima. Vrlo bitno pitanje. Ako je nešto istina, onda za to vredi i život dati. Ako je Hristos istina, ona prava istina o čoveku, o svemiru, o uopšte ljudskom postojanju, onda vredi živeti za to. Vi znate da je Sokrat popio otrov zbog svoje istine. Imao je mogućnost da sačuva svoj život. On je smatrao da je njegovo učenje jedina istina. Muhamed je takođe smatrao da je on jedina istina. Muhamed je živeo negde 6, odnosno 7 vekova posle Hrista. On je ostao siroče vrlo rano i njegov ujak ga je čuvao. Vrlo rano se oženio jednom starijom, vrlo bogatom ženom. Kasnije, negde u 40. godini je smatrao da je on prorok, jer je dobio posebne vizije. Muhamed je tvrdio da postoje različiti proroci. On je prihvatao činjenicu da je postojao prorok Avram, da su postojali i drugi, Mojsije i tako dalje, i Isus je bio prorok, ali da je on, Muhamed, poslednji prorok i zato je njegovo učenje apsolutna istina. S druge strane postoji Buda koji se rodio u krilu hinduizma. Budizam nije ništa drugo do jedan reformatorski pokret samoga hinduizma. Buda je smatrao da je on istina. Ja imam mnogo prijatelja koji prihvataju budizam i učenje o reinkarnaciji, i zbog toga oprostite, ali dozvolite da kažem ono što mislim. Dakle unutar samoga hinduizma, koji je u samom početku bio politeistički pokret, kasnije je nastao jedan pokret monoteizma unutar hinduizma. Buda je ipak u početku osnovao jednu skoro ateističku religiju i zato postoji diskusija unutar hinduizma da li postoji Bog ili ne postoji. Kasnije, postoje dve struje koliko ja znam, jedna za koju se verovalo da postoji Bog, koja se vratila hinduizmu i druga koja je ostala dosta ateistička. Buda je tvrdio da je on istina, jedina istina.

        Ko je istina? Šta je istina? Kome verovati na ovom svetu? Neko mi je zamerio i kaže: "Pa vi samo citirate Bibliju kada je u pitanju Hristos!" Ja ću govoriti malo kasnije o tome. Zato, stvarno, ako uzmete hinduističke spise, ili kasnije budističke, tamo će reći: "Buda je jedina istina!" Ako uzmete Kuran reći će se: "Muhamed je istina!" Ako otvorite Bibliju ili Sveto Pismo vi ćete videti da Isus kaže: "Ja sam jedina istina!" Ko je istina? Zato mi nismo u stanju da uzmemo Bibliju u svoje ruke i na osnovu Biblije da dokazujemo da je Hristos istina. Svako od vas koji čita ova predavanja, može slobodno razmišljati svojom glavom. Nemojte zdravo za gotovo prihvatati ono što ovde slušate. Ja se najiskrenije trudim da vam prenesem biblijske istine, ali vi morate proveravati ono što ja govorim u Bibliji i sami za sebe odlučiti svoj odnos prema Bogu. Ja sam pošao od sledeće postavke. Pošto se ne možemo služiti Biblijom, ni Vedama ni Apanišadama, ni Bagavadgitom, ni Kuranom, jer svako ima svoje mišljenje, ja smatram da je čovečanstvo u toku svoje istorije, na primer biblijska hronologija tvrdi da čovečanstvo postoji 6000 (šest hiljada) godina, vi koji imate drugačiju hronologiju to je vaše mišljenje. Pretpostavimo da je čovečanstvo živelo u toku od 6000 godina. U toku od tih 6000 godina ljudi su izgradili određene vrednosti za koje verujem da ih možemo nazvati opšteljudskim, bitnim ili esencijalnim za ljudsku prirodu. Ja ću možda neki drugi put govoriti o tome da postoje dva pravca u filozofiji, jedan pravac koji smatra da čovek nema bitnu prirodu u sebi. Ovaj pravac potiče još od empirista. Dete se rađa kao čisti list papira, kao "tabula raza". Ono što vaspitanje čini od njega, ili škola, to će dete postati. Na osnovu ovog shvatanja, dakle, dete nema u sebi taj duhovni skelet ili jednu bitnu duhovnu strukturu u sebi. Druga grupa filozofa u koju spada i Alber Kami, koji se ovde nije slagao sa Sartrom, smatraju da čovek ima u sebi duhovni skelet, da svi ljudi imaju određene osobine koje možemo nazvati opšteljudskim osobinama, osobine koje ima i onaj gore na severu, i Koreanac, i Japanac, i Amerikanac, i Indijanac. Svi ljudi imaju jedan duhovni skelet koji je opšteljudski i koji pripada svim ljudima svih vekova. Te osobine su možda oslabljene ili ojačane, ali biblijski stav jeste da čovek ima tu bitnu prirodu ili bitnu duhovnu strukturu u sebi. Svaki čovek svesno ili nesvesno želi da zadovolji potrebe te bitne strukture u sebi. Možda neki ljudi nisu toga svesni. Ako bismo razmišljali o tim bitnim ili esencijalnim elementima ljudske prirode, onda smatram da bismo mogli reći da je na primer ljubav jedan od bitnih elemenata ljudske duhovne strukture, skeleta tog duhovnog. Svaki čovek ima bitnu potrebu da voli i da bude voljen. Vi znate da deca koja nemaju dovoljno ljubavi u svom domu, u svom detinjstvu, celi život nose određene komplekse i da biste razumeli čoveka vi morate da upotrebite psihoanalizu i kopati po prošlosti. Ljubav je bitna priroda te strukture čoveka. Ili na primer pravda. Vi znate da hiljade sudova zaseda svakog dana na ovoj planeti u želji da se zadovolji pravda i da se isprave sve krive Drine ovoga sveta. Kant je još zapazio da čak i kad čovek umire, da duboko veruje u sebi da će pravda i posle njegove smrti biti zadovoljena. Čovek teži zaista pravdi i ja zato smatram da je pravda jedna opšteljudska potreba. Mir. Mir je najtraženiji artikl na svetskom tržištu danas. Ako mislite da je to nafta ili nešto drugo, grdno se varate. Cela ova planeta je danas u potrazi za mirom. Kako pronaći taj duševni sklad, mir u sebi. Mir je bitna struktura čoveka. Istina. O ovome ne treba da govorim. Zaista, istina je nešto što učimo decu od detinjstva i želimo da svi govore istinu. I možda da dodamo još jednu osobinu, život. Nema čoveka koji ne želi da živi. Ja sam video neke ljude koji su toliko bili bolesni da su jednostavno želeli da umru, ali ako je čovek koliko toliko u stanju da funkcioniše, čovek želi da živi, to je jedna neugasiva žeđ za životom.

        Ja bih želeo da ove bitne osobine ljudske prirode, koje čine duhovni skelet svih ljudi svih vremena, uzmemo kao kriterijum, kao aršin, kao merilo za sve one koji su govorili da su istina. Ne znam da li me razumete. Da li pratite put kojim želim da idem? Dakle, pošto ne možemo koristiti Bibliju, Kuran ili neki drugi spis, hajde da koristimo nešto što je istorijsko iskustvo čovečanstva da bismo izmerili sve one koji su za sebe tvrdili da su istina.

        Muhamed. Ja ne želim da uvredim bilo koga ko pripada ovoj veri, ovo je moje iskreno uverenje. Muhamed je verovatno imao dobre namere u svom početku, ali činjenica je na primer da je deset poslednjih godina života proveo u ratu. Činjenica je i to da je bio poligamista, čak je imao više žena od broja koje je on sam sebi pripisao. Smatra se takođe da je učestvovao u mnogim pljačkama karavana koji su dolazili u Meku. Ljubav. Ako upotrebimo probu ljubavi kod Muhameda, ona često pada jer je čovek sa mačem u ruci. Pravda, ni ovde nisam siguran. Mir, tu pada sigurno. Istina, ne znam, nisam siguran. Život, apsolutno ovde pada. Muhamed je umro i nikada nije tvrdio da on ima život u sebi. Zato smatram da Muhamed i spis koji nam je on dao ne može biti istina jer se razlikuje od bitne strukture čoveka, od dubokih potreba ljudskog bića koje čine taj duhovni skelet.

        Buda. Ovde je stvar mnogo teža. Ja sam imao puno prijatelja koji su nekada bili budisti a sada su hrišćani, i često sam raspravljao sa njima o ovome. Buda je zaista težio ljubavi. U kojoj meri je on mogao da učini da i drugi ljudi nesebično vole, to je drugo pitanje. Ja verujem da zadovoljava i kriterijum pravde. Mir, ovde bi se složio isto. Mi ne možemo u Budinom životu naći događaje gde je on ratovao. On je težio tom miru. Postoje neki problemi u biografiji, ali ne treba to prenaglašavati. Istina, ja verujem da je težio istini. Međutim, kada su u pitanju svi ovi kriterijumi, moje pitanje jeste: u kojoj meri je Buda u stanju da danas, meni koji živim pri kraju 20. veka, da mir? Na taj način on u potpunosti ne bi zadovoljio. On kao čovek je težio miru, ali u kojoj meri je on u stanju da ulije mir danas u srce moje, to je već veliko pitanje. Ista je stvar i sa svim drugim. Međutim, na ovom testu života, Buda u potpunosti pada. Buda je umro, mi znamo gde je njegov grob, nikada nije ni tvrdio da ima život u sebi.

        Isus Hristos. Ako je iko ikada voleo, smatram da je Hristos voleo, jednom nesebičnom ljubavlju, do te mere da je život svoj bio spreman da da za druge. Ne samo to. Ja sam duboko ubeđen, na osnovu iskustva, ne na osnovu priče, da je Hristos u stanju, dragi moji prijatelji, da i danas ulije tu ljubav u nas i da je mi možemo širiti na druge. Pravda, zaista ako postoje svemirski principi, ja čvrsto verujem da postoje, principi pravde po kojima ko god pogreši mora da umre, Hristos je želeo da zadovolji pravdu u svemiru. Ja sam duboko ubeđen, to je moje ubeđenje, a vi ga prihvatite kako god hoćete, da je Hristos jedino biće danas u svemiru koje može, On koji je Bog, da u ljudsko srce ulije mir: bez para, bez velikih konto računa u banci. Jedini Hristos može dati mir i duhovnu ravnotežu čoveku. Ja verujem da Hristos može svojom prisutnošću u životu vernika dati verniku mir. I istinu Hristos zadovoljava.

        Kada je u pitanju život, ovde je Hristos zaista jedinstven. Čitajmo događaj kada je Hristos bio na grobu Lazara, Lazar je bio jedan od Hristovih prijatelja. Jevanđelje po Jovanu, 11.glava. Ovde je opisan događaj Lazara koji je umro. On je imao sestre Martu i Mariju i Lazar je jednoga dana umro. Hristos nije bio u Vitaniji, bio je daleko i evo šta se dogodilo. 3., 6., 11., 12., 13., 14., 17., 21., 22., 23. i 24.stih: "Onda poslaše sestre k njemu govoreći: 'Gospode, gle onaj koji ti je mio bolestan je.' A kad ču da je bolestan, tada ostade dva dana na onom mestu gde beše. Ovo kaza i potom reče im: 'Lazar, naš prijatelj, zaspa, nego idem da ga probudim.' Onda mu rekoše učenici njegovi: 'Gospode, ako je zaspao ustaće.' A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mi mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: 'Lazar umrije.' A kad dođe Isus nađe ga a on već četiri dana u grobu. Onda reče Marta Isusu: 'Gospode! Da si ti bio ovde ne bi moj brat umro. A i sad znam da što zaišteš od Boga daće ti Bog.' Isus joj reče: 'Brat će tvoj ustati.' Marta mu reče: 'Znam da će ustati o vaskrseniju, u poslednji dan.'" I evo tih sjajnih reči koje odzvanjaju već dve hiljade godina, milioni hrišćana su ih čitali, ja bih želeo da one budu i vaša uteha. 25. i 26. stih: "A Isus joj reče: 'Ja sam vaskrsenije i život, koji veruje mene i ako umre živeće. I nijedan koji živi i veruje mene neće umreti vavijek. Veruješ li ovo?'", kaže Isus Marti. 35. stih: "Udariše suze Isusu", Isus se zgrozio nad smrću. 38., 39., 40., 43. stih: "A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob, a biješe pećina i kamen ležaše na njoj. Isus reče: 'Uzmite kamen.' Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: 'Gospode! Već smrdi, jer su četiri dana kako je umro.' Isus joj reče: 'Ne rekoh li ti da ako veruješ videćeš slavu Božiju?' I ovo rekavši zovnu iza glasa: 'Lazare, izađi napolje.'" Jedan profesor je nedavno kazao: "Dobro je što je Isus kazao: 'Lazare, izađi napolje', jer da nije kazao 'Lazare', svi mrtvi bi vaskrsli, jer Isus je Bog koji ima u sebi moć da povrati čoveka u život." "Lazare, iziđi napolje." O tome ćemo govoriti u narednim predavanjima, kad budemo govorili o Hristovom drugom dolasku. Isus kaže: "Lazare, izađi napolje." 44. stih: "I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano."

        Isus kaže: "Ja sam put, istina i život. Koji veruje mene, ako i umre živeće." Ja sam imao prilike da se prošle godine u Nišu na jednom ovakvom predavanju susretnem sa jednim mladićem, video sam ga par puta, na izlazu ja sam se pozdravljao sa ljudima, on je izašao. Poznavao sam njegovog oca, on se oženio, tri meseca je bio u braku i onda je otišao u rat i posle dve nedelje je poginuo. Hteo bih da vam pročitam ono što je njegov otac koji je vernik napisao u novinama svom sinu: "Sine moj mili, već 40 dana kako mirno spavaš u svom grobu sa verom u Isusa Hrista da će mi te dati u zagrljaj uskoro kada bude došao. Dobro si znao stih iz Svetoga Pisma: 'Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom arhanđela i sa trubom Božjom sići s neba i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre.' Sine moj, dok pišem ovo plačem jer ćemo tada biti samo ti i ja iz naše porodice i mnogobrojne rodbine. Neće biti tvoje majke koja te je tako nežno milovala do poslednjeg rastanka. Neće biti ni tvoje braće čija su srca slomljena od tuge za tobom, cela rodbina tuguje za tobom. Njihovo plakanje nad tvojim grobom je tako snažno da srca paraju svima koji ih slušaju. Plaču bez nade i vere u skori Hristov dolazak i večni život. Verujem da će Gospod učiniti da ipak spoznaju istinu, i tada ćemo svi biti zajedno. Sine moj i brate u Hristu, tvoj anđeo stoji kraj tvoga groba i čeka glas Božji da te podigne. Spavaj do skorog viđenja u carstvu nebeskom."

          Hoću da vam kažem koliko je istina o vaskrsenju mrtvih bitna za praktični život i koliko hrišćana tokom svih vekova su čvrsto verovali u ove Hristove reči: "Ja sam put, istina i život." Jedina osoba u ljudskoj istoriji koja se ikada usudila da kaže: "Ja sam život", to je bio Isus Hristos. Jedina osoba za koju znamo na osnovu mnogobrojnih podataka da je vaskrsla iz groba. Zato je ovo srce Jevanđelja: "Ja sam put, istina i život."

 

< 5. Poglavlje Sadržaj 7. Poglavlje >