< 7. Poglavlje Sadržaj 9. Poglavlje >

 

8. KAKO SE MOLITI

 

        U 18. veku u Škotskoj je živeo čovek koji se zvao Robert Berns. Robert Berns je poznati škotski pesnik. On je napisao jednu pesmu u kojoj opisuje religiozni život onog vremena. Naime, on kaže da su bogosluženja bila mrtva, da su ljudi dolazili u crkvu uglavnom da čuju najnovije tračeve, želeli su da čuju šta se zbiva, bilo je malo prave duhovnosti. I on opisuje scenu kada je jedne nedelje sedeo u crkvi, posmatrao je šta se zbiva i odjednom pored njega u crkvu je ušla jedna bogata žena, vrlo skupoceno obučena, vrlo ponosno i oholo je prošla i sela je u red ispred njega. On je posmatrao ovu oholu ženu i onda, najednom je zapazio nešto neobično. Na šeširu ove žene, koji je bio od veoma skupocenog materijala, od čoje, zapazio je kako se po obodima ovog šešira elegantno šeta jedna vaška. Vaška se šetala po šeširu, a zatim je polako prešla na vrat ove bogate žene. Robert Berns je smatrao da je ova scena koju je video sasvim dovoljna da napiše pesmu. I danas nam je ostalo njegovo nasleđe i pesma čiji naslov je "Vaška". Centralna poruka koju Robert Berns daje u ovoj pesmi jeste sledeća: vaška ne šeširu ili na odelu jedne starice, siromašne žene, nije ništa neobično. Ali vaška na šeširu jedne bogate žene je scena koja je vredna da se o njoj napiše pesma. Naime, mišljenje, kaže Robert Berns, koje je ta žena imala o sebi u tom trenutku i mišljenje koje je Berns imao o njoj dok ju je posmatrao, to su bile dve sasvim različite stvari. Ona je sigurno o sebi razmišljala na jedan vrlo ponositi način, dok je Robert Berns u njoj gledao jednu ženu koja nije dovoljno posvećivala pažnju sebi i nije vodila računa o higijeni. Istina je da su mnogi ljudi u 18. veku mislili da kupanje donosi bolest i retko su se kupali. Zašto sam vam ovo ispričao na početku ovog predavanja o molitvi?

        Molitva ustvari nije ništa drugo, molitva je fenomen koji stoji nasuprot prvobitnog greha koji je čovek učinio, o kome smo u prošlom predavanju govorili, greha koji ustvari znači nerealno shvatanje nas samih. To je stanje u kome stvorenje ili čovek misli o sebi više nego što jeste, ustvari, nije u stanju da sagleda svoje mogućnosti, svoje realnosti. U molitvi čovek dolazi Bogu na jedan poseban način i traži Njegovu milost. Dozvolite mi da na samom početku kažem da je molitva srce hrišćanstva. Bez molitve nema hrišćanstva. Ono što ću vam ja izneti ovde jeste biblijski stav u vezi sa molitvom. Možda će se to razlikovati od shvatanja koje ste do sada imali o molitvi, ali na samom početku mogu vam reći da je molitva nešto najlepše i najvažnije. Milioni ljudi više ne prihvataju Božji suverenitet i odbijaju, to jest ne žele da od Njega zatraže pomoć. Ja sam ovu rečenicu zapisao još pre nekoliko godina, zapisao sam je u trenutku kada sam došao do jedne važne istine. Ja želim da podelim sa vama tu istinu. Ja sam dugo godina imao priliku i čast da ljudima lično u četiri oka držim biblijske časove, znači da pokušam da im približim Bibliju. I jedan zaključak do koga sam došao jeste sledeći: posle trećeg ‑ četvrtog proučavanja Biblije ja sam obično želeo da se i ti ljudi mole Bogu. Dakle, obično, kada se čita Biblija, dobro je da se čovek obrati Bogu u molitvi da može razumeti Božju reč, Bibliju. Moj zaključak je da svi oni koji su odbili da se mole Bogu ustvari nikada nisu postali hrišćani. Sećam se jedne devojke koja je smatrala da je to poniženje, da njoj nije potrebna ničija pomoć, ona je sama sebi dovoljna, zašto da se moli, to je poniženje da sad od Boga traži pomoć. Zato je molitva veoma bitan elemenat.

        U molitvi čovek priznaje svoje stanje stvorenja. Niče je kazao da je sramotno moliti se i da je molitva samo za slabiće, za decu i za žene, a ne i za ljude. Na to mu je jedan drugi mislilac, doktor Aleksis Keler, odgovorio: "Nije sramotnije moliti se nego piti i disati. Čovek ima potrebu za Bogom kao i za vodom i kiseonikom." Vrlo često u teologiji ćete naći ideju u biblijskoj misli da je molitva slična disanju. Naime, čovek može nedeljama živeti bez hrane, takođe danima bez vode, ali možda samo nekoliko sekundi bez disanja. Molitva je dakle za duhovni život čoveka ono što je disanje za fizički život čoveka. Ja sam ovde zapisao nekoliko definicija molitve i dozvolite mi da ih podelim sa vama u ovom predavanju.

        Šta ustvari znači moliti se? Moliti se znači zatražiti od Boga Njegovu milost, Njegovu ljubav, snagu da pobedimo zlo sa kojim se sukobljavamo svakodnevno. To je jedna definicija molitve. Druga: moliti se znači kazati Bogu naše želje, naše odluke, naše radosti kao i naše žalosti, naše probleme, zabrinutosti, primiti od Njega svetlost koja će inspirisati naše misli i orjentisati naše akcije, naša dela. Moliti se znači dati Bogu celo naše srce, tražiti oproštaj, pomoć i silu, osetiti svu našu slabost, mizeriju i uzviknuti: "Ja, Gospode, ne mogu više, uzmi na sebe ove moje terete, ja ti dajem ovaj moj bedni život." Moliti se znači obožavati, voleti, priznati da Bog može sve, a da čovek može vrlo malo i odbiti da nastavimo put sami nego zajedno sa Njim. U svakom slučaju molitva je dijalog, to je razgovor čoveka sa Bogom, to je misteriozni dijalog gde čovek pita, traži, a Bog odgovara. Mi ćemo pokušati postepeno da sada uđemo u taj predmet molitve.

        Vi znate da se ljudi mole na različite načine i to su pitanja koja ćete vi sigurno postaviti ili misliti u sebi. Neki broje brojanice, to je vrsta molitve. Neki drugi čitaju, imaju napisane molitve i čitaju ove molitve. Drugi pak se krste. Mi ovde na ovim našim prostorima imamo praksu molitve gde se krstimo. Kako se trebamo moliti, kada se trebamo moliti, kakav bi trebao da bude sadržaj naše molitve? Ja vas podsećam da ovde ne možemo govoriti o jednom filozofskom predmetu. Molitva se ne uči u učionici. Ja čak imam velike rezerve prema ovakvim predavanjima, zato što je molitva nešto praktično, nešto što se živi, nešto što se doživljava u svakodnevnom životu i u najtežim trenucima ljudskoga života, ali ovde evo jednog praktičnog predmeta gde ćemo pokušati da vidimo biblijski stav o molitvi. Jevanđelje po Mateju, 6. glava, 6. stih: "A ti kad se moliš, uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti, i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno." Evo prve opaske ovde. Tekst kaže: "Kad se moliš uđi u klet", šta je klet, zašto je Vuk tako preveo, šta u našem narodu predstavlja klet? Soba, možda neko skrovito mesto, ja ne znam tačno, ali imam utisak da je reč o nekom skrovitom mestu. Može biti i koliba, koliba u vinogradu. U svakom slučaju ovde kaže: "A ti kad se moliš uđi u klet svoju, i zatvorivši vrata tvoja pomoli se ocu svojemu."

        Vi znate da postoji više vrsta molitava. Postoje javne molitve i postoje tajne molitve, kada se molite da vas niko živi na ovom svetu ne vidi. Moje lično mišljenje, ja ne kažem da je ovo biblijski stav, jeste da je tajna molitva najvrednija molitva za život jednoga vernika. Svakako javne molitve imaju svoju vrednost, ali kada ja pogledam moj život unazad, ja znam da su te molitve kad nikoga nije bilo, kada sam se sam sa Bogom borio, da su to bile molitve koje su zaista odlučivale o mom životu. I ovde Hristos naglašava: "Kad se moliš uđi u klet svoju." Knjiga proroka Joila, 2. glava, 12. i 13. stih, nešto što nam govori o duhu molitve, kakva bi trebalo da bude molitva. Tekst kaže: "Zato još govori Gospod: obratite se k meni svim srcem svojim, i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i kaje se oda zla." Dakle ovde Gospod nam kaže: "Kada se molite obratite se Gospodu svim srcem svojim, razderite srca svoja." Naime, imali su običaj ljudi u starim vremenima, kada su bili u trenutcima posebne žalosti, da cepaju svoju odeću, da razdiru svoju odeću. Gospod kaže: "Nije potrebno da razdirete svoju odeću, razderite srca svoja, ona kamena, tvrda, koja stoje nasuprot Bogu, i obratite se Gospodu Bogu svojemu jer je milostiv i žalostiv." Dakle, ono što smo saznali sada jeste da je molitva otvaranje srca Bogu kao prijatelju, ona je disanje duše i tajna duhovne sile. Prava molitva znači izlivanje najdubljih težnji srca Bogu kao nebeskom Ocu, a ne verujem čitanje ili ponavljanje nekih rečenica.

        Od čega se sastoji molitva? Obično na početku molitve, na osnovu onoga što nalazimo u Bibliji, na početku molitve se obraćamo Bogu Ocu, znači kažemo: "Bože naš" ili "Oče naš" ili "Gospode naš", kako god hoćete. Prvi deo molitve je obično posvećen zahvalnosti. Znači, ja verujem da i u najtežim trenutcima mi možemo Bogu zahvaliti za nešto. Postoje dani kada imamo posebnu zahvalnost. Molitva nema kliše, ona nije stereotipni fenomen, ona može biti različita. Međutim, ako su to normalne okolnosti, mi možemo Bogu zahvaliti. Sledeći deo molitve je traženje ili molba. Mi pred Boga izlazimo i mi nešto tražimo od Boga, mi želimo da Bog čuje naš molitveni glas. Ako je molitva dijalog dva bića, dakle mi u molitvi tražimo, molimo Boga da usliši nešto što Ga molimo. I konačno poslednji deo molitve jeste: mi to tražimo u ime Isusa Hrista. Šta to znači? Zašto se tako molimo? Zato što je sam Isus, mi ćemo to malo kasnije čitati, kazao: "Sve što zaištete u oca u ime moje, daće vam otac." I na kraju kažemo "amin". Zašto amin? Zato što je Hristos kazao "amin", i zato što reč "amin" znači "neka bude tako".

        Dozvolite mi da se vratim na ovu formulu: "u ime Isusa Hrista". Ime ili "šem" u jevrejskom jeziku, u biblijskoj literaturi označava karakter. I u našem jeziku postoje imena koja označavaju karakter. Na primer u Bibliji, da li znate šta znači ime "Mojsije"? "Mojsije" znači "izvađen iz vode". Zašto? Jer je to aludiralo na jedan događaj iz njegovog života i roditelji su mu dali ime koje je označavalo nešto što se desilo u njegovom životu, on je bio bačen u reku Nil, ali je bio izvađen iz vode. Dakle, Jevreji su svojoj deci davali imena koja su bila smisaona imena, koja su odražavala određene događaje ili crte njihovog karaktera. Na primer reč "Jakov". Da li znate šta znači reč "Jakov"? "Jakov" znači "varalica, onaj koji je prevario svoga brata". Kada je Jakov promenio svoj karakter, kada se izmirio sa svojim bratom, da li znate kakvo je ime dobio? Evo, otud ime "Izrael". To je današnje ime za državu Izrael, znači "pobednik". Jakov se celu noć borio sa Bogom i ujutru je bio pobednik. Postoje druga imena u Bibliji koja su smisaona imena. Recimo samo ime za Boga. Ako čitate Prvu knjigu Mojsijevu, prvu glavu, originalni tekst, vi ćete naći ime "Elohim". Šta znači ime "Elohim"? Naime, biblijski pisci su smatrali da je Božja ličnost toliko bogata da ne može jedno ime da opiše Boga. Zato su Bogu davali različita imena koja opisuju različite dimenzije Njegove ličnosti. Ime "Elohim" označava Boga koji je stvoritelj, koji je nerazumljiv za ljudski razum, koji je daleko tamo negde, On je na čudnovat način stvorio sve to, mi Ga ne možemo razumeti. To znači ime "Elohim". Međutim, kada je Bog udahnuo prvi dah u nos Adama, u Prvoj Mojsijevoj knjizi, u prvoj glavi, u 7. stihu, znači kada je bio blizu čoveka, kada je udahnuo dah, odjednom biblijski pisci će upotrebiti drugo ime. To je ime "Jahve" ili "Jehova". Mi smo govorili o ovom imenu, ono je verovatno i lično ime Boga, najvažnije ime, ali postoje i druga imena. Ovo ime "Jahve" ili "Jehova" označava drugu dimenziju Božje ličnosti i to znači da je to Bog koji je blizak čoveku, to je Bog svakodnevnog hleba, to je Bog koji, iako je veliki stvoritelj, iako je nerazumljiv za ljudske kategorije, On je ipak blizak čoveku. Znači, i Bog ima smisaona imena.

        Kada se molimo u ime Isusovo, ime u Bibliji označava karakter, znači, mi smo ljudi grešni, ali Isus Hristos je naš zastupnik pred Bogom i kada se mi molimo u Njegovo ime mi se molimo u ime Njegovog pravednog života koji je On živeo. Zato se molimo u ime Isusovo, i Isus nam je kazao: "Što god zaištete u oca u ime moje, daće vam."

        Kada je u pitanju forma molitve, ja sam na početku spomenuo da se neki ljudi mole na ovaj ili na onaj način. Vaše pitanje će biti, siguran sam, zašto se ja ne krstim kada se molim? To je sasvim normalno. Jednostavan odgovor jeste: zato što nigde u Bibliji, nigde, nigde, ako želimo biti pošteni prema biblijskom tekstu, nije zapisan slučaj da se neko molio na takav način. Ako neko od vas pronađe u Bibliji da se neko od biblijskih ljudi ili sam Isus Hristos molio na taj način što se krstio, ja ću se sutra uveče krstiti. Na žalost ili na radost, takva forma molitve nije spomenuta u Bibliji. Kakve su forme spomenute u Bibliji? Neko me je pitao: "Zašto se ne molite 'Oče naš'?" Mi ćemo govoriti o toj molitvi ovde. "Oče naš" je sjajna molitva koju je Hristos izgovorio. Mi se možemo moliti ovom molitvom, međutim, pored molitve "Oče naš" postoje i mnoge druge molitve koje su zapisane u Bibliji, gde su se molili ljudi Božji, proroci, na primer prorok Danilo, prorok Jeremija, u Novom Zavetu Stefan recimo, i sam Isus u više navrata. Kako su se molili? Molili su se svojim rečima. Molitva, kao što sam kazao, je izliv duše pred Bogom. Ako su to teški trenuci, vi jednostavno više i ne pazite na formu, ne znate ni da li ste sklopili ruke. Ja sklapam ruke jer je to položaj molbe, oči se zatvaraju čisto zbog koncentracije, ali nema u tome nekog značenja. Mi nemamo takođe u Bibliji zapisano da je neko zatvarao oči. Ja verujem da postoje trenuci kada se čovek može moliti otvorenih očiju, s tim što suština molitve jeste želja čoveka da uspostavi dijalog sa Bogom, da Mu kaže svoje boli, da Mu kaže svoje potrebe, da traži od Njega pomoć, da Mu izrazi svoju zahvalnost.

        Bez molitve dakle nema hrišćanstva. Šta mislite, da li se možemo moliti u autobusu? Možemo. U mislima možda. Neke od najlepših trenutaka koje sam ja proveo u molitvi sa Bogom, to su putovanja, kada putujem vozom i kada imam vremena da razmišljam o Bogu, da Mu prosto uputim svoje misli, da Mu se obraćam, da Mu zahvaljujem i da tražim od Njega u isto vreme. Hajde da čitamo šta Biblija kaže o vremenu molitve. U Psalmima Davidovim, 55. glava, 16. i 17. stih: "Ja Boga prizivljem, i Gospod će me spasti. Večerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i čuće glas moj." Kada se sve molio psalmista? Veče, jutro i podne. Da li to znači da se ne možemo moliti i u nekim drugim trenucima u toku dana? Ne znači. Ovde psalmista spominje tri vremena u toku dana, međutim, sasvim je sigurno da uvek kada čovek ima potrebu da razgovara sa Bogom, da može da se obrati Bogu. U Knjizi proroka Danila, 6. glava, nalazimo izveštaj o tome kako se molio prorok Danilo, 10. stih: "A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kući, gde bijahu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu, i padaše na kolena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što činjaše prije." Danilo je bio Jevrejin koji je bio u vavilonskom ropstvu i ljudi koji su bili da dvoru bili su mu zavidni, nisu želeli da se on moli Bogu i želeli su da ga nekako uhvate i optuže da se on moli nekom drugom Bogu a ne onom kojem su se molili Vavilonjani. Tekst kaže da je Danilo imao otvorene prozore i da je padao na kolena svoja. Evo otkud molitva na kolenima. Dakle, moguće je da se neki put Bogu obraćamo na kolenima. Na primer, ono što ja radim svako veče, ja kleknem pored svog kreveta i molim se Bogu, za zaštitu nad mojoj porodicom i nada mnom u toku te noći. Ili, možda je dobro da se zahvalimo Bogu za hranu koju jedemo. Vi ste gledali u različitim filmovima gde se ljudi pre obroka, pre doručka, ručka ili večere zahvaljuju Bogu što imaju dovoljno hrane za danas. Studenti bi možda trebali da se mole pre ispita, a možda još mnogo pre toga, da im Bog jednostavno da snagu da uče, da dobro koriste vreme. Vi znate da se svaki dan može provesti na različit način. Jednostavno, svaki dan, da bi čovek seo i učio potrebno je dosta duhovne snage, mentalne snage, discipline, a ja verujem da to Bog može dati čoveku. Ono što je najstrašnije jeste kad neko postane intelektualac a nikada nije naučio da sedi za knjigom i da uči. Ja vama koji ste studenti mogu reći da u toku tih mnogobrojnih ispita koje sam imao u životu nikada nisam propustio da jutro bar 10 minuta, 15 minuta, 20 minuta, provedem čitajući neki tekst iz Biblije i u molitvi. I kada su najteži ispiti bili Bog je ipak bio sa mnom. Nisam ja sve ispite dobro položio, ali nekako je škola išla napred. Zato bih vas savetovao da zajedno sa Bogom završavate svoje studije. Nećete izgubiti vreme ako prve trenutke ujutru posvetite Bogu. U Jevanđelju po Marku vidimo primer Isusa Hrista, 1. glava, 35. stih; ovde nalazimo primer kada se to Isus Hristos molio. Tekst kaže: "A ujutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i onde se moljaše Bogu." Dakle, ti prvi trenuci dana, kada su misli sveže, kada je čovek odmoran, bilo bi dobro da te svoje prve mentalne snage posveti Bogu. Možda je dobro da kad čovek ustane ujutro kaže: "Hvala ti Bože za još jedan novi dan", jer ko zna šta može biti. Ja sam uvek začuđen sa kakvom drskošću ljudi smatraju da oni imaju život, da oni mogu raditi šta god hoće sa svojim životom. Ja verujem da je svaki novi dan koji živimo dar od Boga. Mi ne možemo ni na koji način sebi produžiti život, lekovi mogu pomalo tu i tamo, ali razmišljanje, razgovor, ljubav koju imamo sa ljudima, šetanje prirodom, mogućnost da hodamo je veliki blagoslov od Boga. Zato je pošteno da svakoga dana Bogu zahvalimo ujutru i da kažemo: "Bože, hvala Ti za ovaj novi dan, pomozi da ovaj novi dan provedem na način dostojan onoga što Ti želiš da ja činim."

        Idemo sad u Jevanđelje po Mateju, 6. glava, i tu ćemo čitati verujem najlepšu molitvu koju imamo u Bibliji zapisanu, to je molitva koju je Isus Hristos dao nama. Da čitamo ovu sjajnu molitvu, 9. stih i nadalje: "Ovako dakle molite se vi: 'Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje, da dođe carstvo tvoje, da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Hleb naš potrebni daj nam danas. I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojim. I ne navedi nas u napast, no izbavi nas od zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin.'" Evo dakle ove sjajne molitve koju je Hristos izgovorio. Dozvolite mi da je objasnimo, da kažemo nekoliko reči o njoj. Na početku molitve se nalaze reči "Oče naš", dakle mi se na početku molitve obraćamo Bogu Ocu. "Oče naš" ili "Bože naš" ili "Gospode naš", "koji si na nebesima". Šta to znači? To znači da Bog ima mesto prebivanja, negde u svemiru. "Da se sveti ime tvoje." Šta ime predstavlja u Bibliji? Šta smo kazali? Znači karakter, prirodu te osobe. Kada Hristos kaže: "Da se sveti ime tvoje", ja mislim da Hristos želi da kaže: "Neka osobine koje ti imaš, Bože, budu proširene svuda." Koje su te suštinske Božje osobine? To je ljubav, to je mir, to je istina, to je pravda, to je život. Bog je ljubav, kaže Biblija. Kada Isus kaže: "Da se sveti ime tvoje", to znači: "Neka ljubav, neka mir, neka istina, neka pravda budu slavljene", jer su to osnovni principi na kojima se temelji postojanje svemira.

        Zatim deseti stih kaže: "Da dođe carstvo tvoje." Šta to znači? "Da dođe carstvo tvoje.", to znači da Božje carstvo sada nije. Šta smo kazali u prošlom predavanju, ko je knez ovoga sveta, ko je car ovoga sveta? U Bibliji piše da je to sotona. Kad Isus kaže: "Da dođe carstvo tvoje", to znači da ono još uvek nije sada. "I da bude volja tvoja i na zemlji kao i na nebu." Da li je volja Božja danas na Zemlji, na osnovu ove molitve? Nije, jer tekst kaže: "Da bude volja tvoja na zemlji, kao na nebu." Volja Božja nije danas na ovoj Zemlji, na osnovu ove Hristove molitve. "Hleb naš potrebni daj nam danas." Dakle ovo je svakodnevna potreba. "I oprosti nam dugove naše", praštanje je vrlo bitna stvar. Vi znate da brak ne može da postoji bez praštanja, odnosi između roditelja i dece ne mogu da postoje bez praštanja takođe. "I ne navedi nas u napast." Napast je zlo, sačuvaj me, Bože, od svakog zla. "Izbavi nas oda zla, jer je tvoje carstvo, i sila, i slava."

        U ovoj molitvi je očito da ima dve vrste zahteva. Dakle molitva "Oče naš" ima dve vrste zahteva. Ima takozvane duhovne zahteve i ima fizičke ili telesne zahteve. To znači, duhovni su vezani za duhovnu promenu čoveka, telesni su vezani za svakodnevni život. Hajde da izbrojimo u molitvi "Oče naš" koliko je duhovnih, a koliko fizičkih ili telesnih zahteva. "Oče naš koji si na nebesima, de se sveti ime tvoje", da li je to fizički ili duhovni zahtev? To je duhovni zahtev. Znači, neka Tvoja priroda bude raširena po celom svemiru. "Da dođe carstvo tvoje", da li je to fizički ili duhovni zahtev? Duhovni. "Da bude volja tvoja na zemlji kao što je na nebu." Duhovni zahtev. "Hleb naš potrebni daj nam danas." Fizički zahtev. "I oprosti nam dugove naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim." Duhovni zahtev. "Ne navedi nas u napast, zlo." Duhovni zahtev. Reč je o prekršaju zakona Božjeg. "Izbavi nas oda zla." Duhovni zahtev. 6 prema 1 u korist duhovnih zahteva. Znate kakve su naše molitve obično? 6 prema 1 u korist fizičkih zahteva. Mi dakle obično smatramo molitvu kao neku vrstu magičnog akta, gde obično želimo da izvršimo pritisak na Boga da zadovolji naše potrebe, naše prohteve. Međutim, ovo nam jasno potvrđuje, Isus je kazao: "Ištite najpre ...", šta? "Carstva Božjega i pravde njegove, a ovo drugo će vam se sve dodati." Dakle, ja večeras svedočim pred vama, kad god sam se u životu molio za probleme mog duhovnog života, da ne budem više ovakav ili da ne budem više onakav, možete biti sigurni da će Bog uslišiti vašu molitvu, na jedan možda brz način, i pomoći.

        Postoji jedna knjiga na engleskom jeziku, i uvek kad sam bio po knjižarama ja sam je video, slika je vrlo zanimljiva, čovek koji stoji na planeti sa podignutom rukom gore i upućuje Bogu poziv: "Da li ima negde nekog tamo?" Najosnovniji problem molitve jeste: molili ste se, verovali ste da će Bog da usliši, ali kao da Bog nije čuo, ništa se nije dogodilo i to je problem sa kojim se milioni hrišćana suočavaju. Dozvolite mi da sada govorim o tom najkompleksnijem problemu. Kazali smo da je molitva dijalog dva bića, Boga i čoveka. Molitva, ja ću još jedanput ponoviti, nije magični akt ili sredstvo pritiska gde jednostavno mi želimo da Bog učini ono što mi hoćemo. Biblijski Bog nije bog u smislu neznabožačkih božanstava. Stari narodi su imali različite rituale gde su se boli različitim sredstvima i prosto primoravali da bog odgovori na tu njihovu molitvu. Bog želi da se dijalog između čoveka i Boga odvija u atmosferi obostrane slobode. Šta to znači? Bog koji nas voli, ja verujem, jednom istinskom i pravom ljubavlju, najbolje zna naše potrebe. Kada bi Bog uvek uslišavao naše molitve, On bi izdao naše vlastite interese. Ja ću još jednom ponoviti ovu rečenicu. Kada bi Bog uvek uslišavao naše molitve onako kako ih mi upućujemo Bogu, On bi izdao naše vlastite interese. Zašto? Jer mi kao ljudi koji živimo na ovoj planeti nismo vrlo često svesni onoga za šta se molimo. Mi ne poznajemo budućnost, mi ne znamo šta bi se dogodilo u budućnosti. Zato kada se molimo Bogu mi se uvek molimo i kažemo: "Ne kako je moja volja nego kako je Tvoja volja." Znači mi verujemo da, što god se dogodi, da će Bog jednostavno učiniti ono što je najbolje za nas u tom trenutku. Kada ovo govorim ja stojim pred vama kao svedok da je to istina, jer sam imao mnoga, mnoga iskustva. Možda da spomenem da sam pre nekoliko godina bio u jakoj finansijskoj krizi i neki ljudi su mi ponudili posao. Ja sam mislio: "To je izlaz iz te finansijske situacije." I da ste tih dana došli u moju porodicu, videli biste, mi smo se molili: "Hvala, Bože, što si mi ponudio taj posao." To je bilo još dok sam studirao. Međutim, jednoga dana sve to propade i ja ostadoh na cedilu. Da ste tih dana svratili u moju kuću, ne bi vas niko lepo primio. "Zašto, o Bože? To je bio jedini izlaz. Gde je Bog? Zašto nije uslišio moju molitvu?" Zaista sam bio nesrećan. Međutim, trebalo je da prođe određeno vreme. Za samo par nedelja ja sam dobio finansijska sredstva sa druge strane i shvatio sam: da sam ikada prihvatio taj posao i da sam ga dobio, verovatno nikada školu ne bih završio, jer bi to bilo nemoguće. Bog najbolje zna ono što je za naše dobro.

        Pored tih neuslišenih molitava, postoje spektakularne molitve, gde Bog jednostavno uslišava molitvu. Na primer: postoji u Bibliji, kada je u pitanju ovaj prvi slučaj, slučaj jednog cara jevrejskog koji se zvao Jezekija. Taj car Jezekija se jednoga dana razboleo, ali mu je bilo žao što će umreti i okrenuo se Bogu i molio se i kazao je: "Gospode, pomozi mi da ozdravim", i Biblija kaže da je Bog uslišio njegovu molitvu i da mu je Bog produžio život za 15 godina. Međutim, Biblija na jedan dosta ironičan način govori o tome da je posle tog izlečenja jedna carica došla u posetu ovom caru Jezekiji. Biblija je zapisala ovaj dijalog između cara Jezekije i ove carice. Car Jezekija nijednom rečju nije kazao ovoj carici kako ga je Bog izlečio i kako mu je produžio život. Da li znate o čemu joj je govorio? O svom bogatstvu, o svojoj slavi, o onome što je posedovao. Šta mislite, da li je bolje bilo da je taj čovek umro pre 15 godina? Na osnovu biblijskog koncepta verovatno je bilo bolje da je umro pre 15 godina.

        Ja bih vas podsetio na još jedan detalj. Isus Hristos se u Getsimanskom vrtu molio. Hajmo da čitamo tu Hristovu molitvu. Jevanđelje po Mateju, 26. glava, 39. stih: "I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: 'Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova, ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.'" Šta se molio Hristos? Šta je bio smisao Njegove molitve? "Gospode, pomozi mi da ne idem na krst Golgote!" To se Hristos molio. "Ako je moguće da me mimoiđe ova čaša." Hristos je bio čovek u tridesetim godinama, pun snage, on nije želeo da ide na krst. I u tim trenutcima on kaže: "Ako može da me mimoiđe čaša ova, ali ne kako ja hoću nego kako ti." Da li je Bog uslišio Hristovu molitvu? Nije uslišio. Šta se dogodilo tri dana kasnije, u nedelju, sutra? Vaskrsenje se dogodilo. Bog, u ovom slučaju Bog Otac, je znao šta je u tom trenutku najbolje za Hrista. U pitanju je bio plan spasenja za ljude.

        Imamo slučaj Mojsija, recimo. Mojsije, najveći jevrejski prorok, onaj koji je napisao prve biblijske knjige, on je vodio jevrejski narod kroz pustinju i trebalo je da uđe u Hanansku zemlju zajedno sa njima. Da li je ušao u Hanansku zemlju zajedno sa njima? Nije. Međutim, ono što je izgledalo tragedija, smrt Mojsija, šta se dogodilo malo kasnije? Mojsije je vaskrsao, kaže Biblija. Imamo slučaj apostola Pavla, dozvolite mi da vam čitam ovaj tekst u Drugoj poslanici Korinćanima, ovde je reč o jednom pravom iskustvu apostola Pavla koji se molio Bogu da ga izleči, on je imao bolest. Pavle kaže da je to bilo kao žaoka u mesu koja mu je stalno smetala. 12. glava, 7. stih i nadalje: "I da se ne bih poneo za premnoga otkrivenja, dade mi se žaoka u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim. Zato triput Gospoda molih da odstupi od mene. I reče mi: 'Dosta ti je moja blagodat, jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvim.' Dakle ja ću se najslađe hvaliti svojim slabostima, da se useli u mene sila Hristova. Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab, onda sam silan." To su poznate reči apostola Pavla. "Jer kad sam slab, onda sam silan." Dakle Bog nije smatrao za neophodno da izleči u ovom trenutku apostola Pavla. Pored svih ovih neuslišenih molitava koje su pozitivne, dakle koje je Bog uslišio na način na koji je On znao i video, postoji bezbroj molitava koje Bog uslišava. Dakle, ja ću još jedanput ponoviti: biblijski Bog nije bog u smislu neznabožačkih božanstava, jedna vrsta marionete ili robota, gde čovek pritiska dugmad, molitva mu služi kao neki magični akt kojim bi on pritisnuo dugme i jednostavno Bog bi reagovao. Bog želi da se dijalog između Boga i čoveka vodi na jednoj ravnopravnoj osnovi, osnovi slobode, gde bi Bog sudio čoveku, gde bi Bog pomogao čoveku da izađe iz zabluda u kojima se nalazi, gde bi ga vodio jednim kompletnijim i boljim stazama, ali to još uvek znači da će Bog još mnogo puta uslišiti molitvu hrišćanina ili vernika.

        Postoji jedna zanimljiva ideja u Bibliji koju bih ovde spomenuo. Posebno u Knjizi proroka Isaije se spominje ideja Boga koji se skriva otkrivajući lice svoje. Zapazite ovaj paradoks, Bog koji se skriva otkrivajući se čoveku. Šta to znači? To znači, ne bi trebalo da radimo mi ovo sada, jer, da li znate šta bi Bog mogao da uradi? Bog bi mogao da se svim ljudima ove planete za jedan trenutak objavi i da kaže: "Ja sam Bog, ja vas molim verujte u mene!" Šta mislite, da li bi svi ljudi poverovali u Boga? Bi sigurno jedan deo, možda bi bio mali broj, ali ako bi videli čudo gde Bog jasno demonstrira svoju silu, oni bi poverovali. Zašto bi poverovali? Iz straha. Ono što Bog ne želi jeste da postoji strah u ovom odnosu, jer tamo gde postoji strah ne postoji sloboda. Tamo gde ne postoji sloboda ne postoji ljubav i radost, ne postoji sreća. Zato kada se Bog otkriva čoveku putem molitve on mu se otkriva skrivajući lice svoje u želji da ne smrvi tu ljudsku ličnost, da ne uništi čoveka, da ga ne satre prosto. Bog se otkriva čoveku čuvajući slobodu ljudsku i želi da čovek voli Boga, da Mu služi iz ljubavi, da Mu se raduje, da taj odnos između čoveka i Boga bude u jednoj obostranoj slobodi. To je vrlo bitna misao. Bog se otkriva čoveku skrivajući svoje lice.

        Koji su biblijski uslovi da bi molitva bila uslišena? Jevanđelje po Luci, 18. glava. Ovaj tekst je vrlo bitan kada je u pitanju molitva. Od 10. stiha; Hristos je ispričao ovaj primer i vekovi su prošli i ljudi su o njemu govorili jer je vrlo smisaon. Tekst kaže: "Dva čoveka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: 'Bože, hvalim te što nisam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočinci ili kao ovaj carinik. Postim dva puta u nedelji, dajem desetak od svega što imam.' A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše ni očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: 'Bože, milostiv budi prema meni grešnome.' Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se, a koji se sam ponižuje podignuće se." Ovde vidimo dva stava u molitvi. Jedan stav je stanje duha u kome čovek kaže: "Ja sam najbolji, postim dva puta u nedelji, kao Bog. Dakle, nisam kao ostali ljudi, hajduci, nepravednici, preljubočinci." On je došao da se pohvali Bogu, zašto je onda došao da mu se moli, da mu samo kaže ko je? Ali ovaj carinik, koji je bio vrlo omražena ličnost u jevrejskom društvu jer je verovatno stajao na ulazu u grad, sakupljao novac od ljudi i radio je za Rimljane, izdaleka stajaše: "Bože, budi milostiv prema meni grešnome." Ako je čaša tvoje ličnosti puna tobom, onda za Boga tu mesta nema. Da bi molitva bila uslišena, Biblija govori o tome da je potrebno da čovek oseća potrebu za Bogom i da iskreno prilazi Bogu.

        U Pričama Solomunovim, 28. glava, 13. stih: "Ko krije prestupe svoje, neće biti srećan, a ko priznaje i ostavlja, dobiće milost." Ako ko prizna i ostavi, Bog će uslišiti njegovu molitvu. Ako se mi molimo Bogu a nalazimo se u stalnom stanju greha, mi ne možemo očekivati da Bog usliši našu molitvu. Ako namerno grešimo, potrebno je najpre priznati greh i ostaviti ga. To je uslov za praštanje. Zatim u Jevanđelju po Marku, 11. glava, 25. stih, spominje se duh praštanja, takođe je to bitno za međuljudske odnose. Ako je neko u lošim odnosima sa svima drugima a dolazi Bogu, Bog mu kaže: idi prvo pomiri se, oprosti bratu svojemu, živi u skladu sa svojim bližnjim. I konačno u Jevanđelju po Jovanu, 14. glava, 13. stih, Isus kaže: "Što god zaištete u oca u ime moje." Ja imam jednu sjajnu molitvu od Vimea, jednog francuskog mislioca iz prošlog veka. Sjajna molitva, poslušajte ove reči: "To si Ti lično, veliki Bože, Ti koga tražim od Tebe, Tvoja prisutnost ili Tvoja odsutnost, to je život ili smrt za mene."

        I zaista, kada bih rezimirao svoj život, Božja prisutnost ili odsutnost znači život ili smrt za čoveka. "To si ti lično veliki Bože, ti koga tražim od tebe, tvoja prisutnost ili tvoja odsutnost to je život ili smrt za mene." Ja sam zapisao događaj Huvera, ja verujem da ste svi čuli za Huvera, ja ću vam ispričati, nije bitno. Huver je bio šef tajne policije za vreme Kenedija. Naime, on je jedan od najmoćnijih ljudi svih vremena. Edgar Huver. Mislim da je nedavno bio i film na našoj televiziji o Huveru. Pre njega američki policajci nisu smeli koristiti oružje da bi se branili, i mnogi od njih su gubili svoje živote na ulicama. On je bio prvi šef FBI koji je dozvolio upotrebu oružja. Međutim, Huver je kazao jednoga dana, i napisao, to je ostalo u njegovim memoarima: "Nema ništa moćnije od nacije koja se moli Bogu. Svo oružje sveta, sve atomske bombe, nemaju toliku moć kao spektakl nacije koja se moli Bogu." Ja mislim da je to istina. Jedan drugi mislilac kaže: "Spektakl nacije koja se moli zaslužuje veće poštovanje od eksplozije atomske bombe. Sila molitve je veća od svih mogućih ljudskih kombinacija i sile koje kontroliše čovek, jer je molitva ljudi najveće sredstvo kojim se dolazi do večnih i neiscrpnih blaga neba. Tražiti u molitvi milost i moć Boga je naše najefikasnije sredstvo koje može garantovati mir i sigurnost za beznadežne ljude na planeti Zemlji."

        A jedan drugi mislilac je kazao ovako: "Ja sam toliko zauzet ovih dana da sam shvatio da kada ne bi proveo nekoliko sati na molitvi svaki dan, ja ne bih uspeo da završim sve svoje poslove. Kada bih zapostavio molitvu samo jedan dan, ja bih umnogome izgubio žar vere. Molitva je dakle sredstvo kada mi kao stvorenja Božja, kao deca Božja, dolazimo Bogu. To su i radosni trenuci. Kakav bi to odnos bio između dece i roditelja kad nikada ne bi razgovarali? Dakle molitva je trenutak razgovora sa Bogom, trenutak radosti. Još jedanput ću ponoviti: nema hrišćanstva bez molitve. Ja verujem da ste se svi vi molili, na neki način, na sebi svojstven način. U najtežim životnim trenucima čovek obično ne kaže: "Oče moj", nego kaže: "Majko moja", priziva majku. Međutim, u isto vreme priziva i Boga, u najtežim trenucima. Ja sam često slušao ljude koji su mi govorili da su u vreme ateističke groznice mnogi ljudi držali govore: "Nema Boga! Moliti se Bogu", kao što je Niče kazao, "to je za slabiće." Međutim, kad su se našli u teškim životnim trenucima, onda su se molili revnije od mnogih drugih. Čovek je stvoren da se obraća Bogu, da traži od Boga pomoć.

          Pokušajte sa molitvom, možda već večeras kleknite pored svojih kreveta i obratite se Bogu. Ja vam to ne mogu preneti, to je nešto što se uči, ja vam ne mogu teoretski objasniti kako to ide, ispitajte Boga, pogledajte kako će Bog odgovoriti na vaše molitve, pratite. Na primer, zbog elementa koji sam spomenuo da Bog ne želi da uništi našu ličnost, Bog koji se otkriva čoveku skrivajući svoje lice, možda na samom početku vi možete reći: "A, ovo se slučajno dogodilo." Bog je vama odgovorio na vašu molitvu, a vama se čini da se to moglo dogoditi i drugačije. Međutim, u životu postoji jedna takva situacija, kažete čudno je stvarno, verovatno je Bog odgovorio, ali možda se to dogodilo slučajno. Ponovo se molite, dogodi se nešto takođe slično, i posle nekoliko meseci ili nedelja ili godina kada sklopite mozaik svoga života, vi više ne možete a da ne uzviknete: "Hvala ti, o Bože!" Odjednom vi ne živite više sami, vi živite zajedno sa Bogom i to je najlepša sigurnost koju vernik može imati u svom životu, on zna da Bog sa njim živi ovaj život. Zato pokušajte, doživite, iskusite, pratite, da li Bog odgovara na vašu molitvu.

 

< 7. Poglavlje Sadržaj 9. Poglavlje >