U ovom dijelu rada ćemo ispitati novozavjetni fenomen, tj. dar jezika, koji je Hristos, vaskrsli Gospod, obećao vjernicima. To znači da ćemo početi sa detaljnim analiziranjem novozavjetnih tekstova koji se odnose na govorenje jezika. U narednim poglavljima nastavićemo sa proučavanjem novozavjetnih aluzija na govorenje jezika po hrinološkom redu.[1]

Prva osoba koja je govorila o daru jezika je bio sam Isus Hristos. Prema zapisu jevandjelja, On je ukazao na to samo jedanput.

Tekst, koji to sadrži, je zapisan u Marku 16,17. On je dio "dužeg završetka"[2] koji je odredjeno vrijeme bio predmetom proučavanja. Postoji dobar razlog da taj tekst i nadalje čini dio naših modernih prevoda Biblije.[3] Bilo bi suvišno zalaziti u detalje vezane za problem "dužeg završetka" jevandjelja po Marku. Mi ćemo, u tu svrhu, smatrati da su to istinite riječi našeg vaskrslog Gospoda.

Pozadina ove tvrdnje je povezana sa nekoliko Hristovih izjava koje je on uputio svojim učenicima u vremenu izmedju vaskrsenja i vaznesenja. Kontekst kazuje da su riječi izrečene kada je Hristos zapovjedio učenicima da propovijedaju jevandjelje po svemu svijetu (stih 15) i kada im je obećao moć da čine čuda (stih 17). Jedno od tih čuda je i sposobnost govorenja novih jezika.

A znaci onima koji vjeruju biće sljedeći: imenom mojijem izgoniće djavole; govoriće novim jezicima (Marko 16,17; NASB - jedan od prevoda Biblije na engleski jezik, prim. prev.).[4]

a) Ovo je jedino mjesto gdje se u jevandjeljima spominje govorenje jezika. Značajno je da ta poruka dolazi iz usta samog Gospoda. To što je jedina izjava takve vrste u jevandjeljima, ne bi trebalo da umanji njen značaj.

b) Ova aluzija na "nove jezike" je izrečena u obliku obećanja koje je vaskrsli Gospod uputio jedanaestorici učenika, u kontekstu objavljivanja velikog naloga "idite po svemu svijetu i propovijedajte jevandjelje svakome stvorenju" (stih 15). Hristos je time ponovio nalog da se propovijeda jevandjelje cijelom svijetu. U okviru tog konteksta vaskrsli Gospod govori o popratnim znakovima kao što su isjerivanje demona (Djela 8,7; 16,18; 19,12) i govorenje novih jezika. Priroda "znaka" upućuje na to da u ovom slučaju Hristos govori o čudima koja će učenici činiti. Budući da se On obraća svojim učenicima, ne govori o znaku čuda iz stiha 17, tj. o nećemu što će njegovi učenici dobiti ako budu vjerovali. Ti će se znakovi pokazati ako oni i dalje budu bili vjerni i odani.

c) Ova aluzija se smatra nečim što će se desiti u budućnosti, kao što naznačava glagol koji je u budućem vremenu (grčki lalesousin), kada Hristovi sljedbenici počnu da izvršavaju njegov nalog, znak govorenja novih jezika će se pokazati medju vjernicima.

d) Znak govorenja novih jezika je isto tako čudo kao i drugi znakovi spomenuti u stihu 17. Svaki od njih je po porijeklu i prirodi natprirodan.

e) Priroda znaka, koji je vezan za buduću objavu "dobre vijesti", će omogućiti vjernicima da govore nove jezike (grčki glossais lalesousin kakinais).

Grčka riječ za jezike je glossa. U prethodnom smo poglavlju vidjeli da ona može da ima različita značenja kako u Novom zavjetu, tako i u grčkom jeziku uopšte. Možemo sažeti već navedene činjenice:

1.) Koristi se da označi jezik kao organ govora (Marko 7,33.35; Luka 1,64; Rim. 3,13; 14,11; Isa. 3,5f; 1. Jov. 3,18; 1. Pet. 3,10; Otk. 16,10; Djela 2,26)[5] . Opšte je prihvaćena činjenica da to značenje nije prisutno u Marku 16,17.

2.) Drugo značenje riječi je jezik u smislu sredstva za komunikaciju (Fil. 2,11; Otk. 5,9; 7,9; 10,11; 11,9; 13,7; 14,6; 17,15; Djela 2,6.11)[6] .

Ovo značenje je prisutno u tekstu zapisanom u Marku 16,17 prema prevodu NASB (NJu Amerikan Standard Baibl) koji prevodi izraz kao "nove jezike".[7] Izgleda da ova verzija teži da prenese ispravno značenje grčke riječi glossa. Knjiga "Translator's Handbook on the Gospel of Mark, objavljena 1961. godine, objašnjava da se riječ glosa u tom tekstu prevodi kao jezik jer "ima identično značenje riječi koja se upotrebljava u Djelima 2,4-11".[8] Ova naznaka ima jezičku i kontekstualnu podršku, o čemu će biti riječi kasnije.

Pridjev "nov" u frazi govoriti nove jezike zamjenjuje grčki pridjev kainais[9] , koji može da ima brojna semantička značenja.[10] Neki engleski prevodioci su ovaj grčki termin zamijeili riječju "čudan" (NEB, TEV). Oni su slijedili metod dinamičnog, slobodnog prevodjenja koji se razlikuje od istorijskog, doslovnog prevodjenja. Dinamični prevodi teže da predstave prevodiočevo razumijevanje.[11] Grčki termin kainais se u Novom zavjetu nikada ne provodi tom riječju, osim u navedenom slučaju.

Ova razlika se najbolje može predstaviti kroz usporedbu dvije riječi koje su upotrebljene u grčkom jeziku Novoga zavjeta da bi izrazile ono što je novo. Jedna je riječ kainos, koja je upotrebljena u Marku 16,17 i to u množiti, tako da ona glasi kainais, a druga je riječ neos. "Od dvije najčešće riječi koje označavaju nešto novo u klasičnom periodu u Grčkoj, tj. riječi neos i kainos, prva je označavala "ono što prije nije postojalo," ono što se samo jednom pojavljuje, a druga "ono što je novo i značajno" u poredjenu sa drugim stvarima. Neos je nešto novo po vremenu i po porijeklu, mlado, sa nagovještajem preuranjenosti ili nedostatka poštovanja za staro... kainos je nešto novo po prirodi, različito od uobičajnog, impresivno, bolje od starog, supriornije po vrijednosti ili privlačnosti..."[12] Trebalo bi da odmjerimo ove razlike u definicijama, ali tako da imamo na umu činjenicu da sinoptici "koriste kainos s vremena na vrijeme, sa značenjem koje ima neos, da bi razdvojili novo... od starog koje već postoji..."[13] Ako se uzmu u obzir ove činjenice, onda je termin čudan pogrešno odabran prilikom prevodjenja.

Značenje grčkog termina kainais u Marku 16,17 izgleda da upućuje na novo u smislu nečega što je nepoznato kao takvo, ali što je, u isto vrijeme, predivno za one koji govore.[14] To je novo u smislu jezika koji govornik nije naučio ranije.[15] Novo je u smislu čuda koje omogućava da se govore jezici koji nisu naučeni. Čudo se izjednačuva sa onim koje je Gospod obećao u Marku 16,17.

Misao je jasna. Govoriti nove jezike znači govoriti jezike koji su novi za govornika, jer ih on nije naučio putem uobičajnog procesa, mada je mogao. Jezik, koji se tako govorio, je imao jedan novi kvalitet.

Izgleda očito da je tekst u Marku 16,17 usko povezan sa tekstom zapisanim u Djelima 2, na šta ukazuje i terminologija, koja je veoma srodna. U Marku 16,17 piše: "Govorićete nove jezike," dok u Djelima 2 stoji da će se govoriti "drugi jezici". Samo se u ova dva primjera pojavljuju pridjevi uz frazu govorenje jezika (gl. 1. Kor. 14). Sa lingvističke tačke gledišta, ova pridjevska upotreba termina spaja dva navedena teksta.[16]

To je još jedna spona izmedju Marka 16,17 i Djela 2. Tekstovi se povezuju i na osnovu teološko principa predskazanja i ispunjnja. Marko 16,17 sadrži Gospodnje predskazanje čuda. Ono se ispunilo čudom govorenja jezika na dan Pedesetnice u Jerusalimu (Djela 2), nekoliko sedmica kasnije.

Neposredan kontekst ovog Markovog zapisa o daru jezika upućuje na službu Hristovih učenika u periodu izmedju Hristovog vaskrsenja i vaznesenja. Hristovi učenici su primili čudesnu moć darom Svetog Duha. Oni su bili spremni da kazuju dobre vrijesti o onome što je Hristos uradio za čovječanstvo, prvo za Izrailj, a potom i za sve nacije, jezike i narode. Za vrijeme rane službe učenici su postojali samo u granicama Izraela (Matej 10,1-11; naročito 10,6) i Samarije (Luka 10,1-16), ali su se kasnije Hristovi sljedbenici, "oni koji ga vjeruju" (Marko 16,17), pojavili i van granica Palestine.

[1] Ne mislimo na hronološki red knjiga u kojima su ti odlomci zapisani, nego na hronologiju razvoja novozavjetne crkve.

[2] Tekst iz jevandjelja po Marku 16,9-20 postoji u većini grčkih manuskripta, ali je izostavljen u kodeksu Sinaitikus, Vatikanus, Bobiensis (starolatinski), Sinaitik (starosirski) i nekim drugim manuskriptima (E. Nestl, Novum Testamentum Graece (25.-o izdanje, Stuttgart, 1963), str. 163). I Euzebije i Jeronim su izjavili da su navedeni stihovi nedostajali u skoro svim manuskriptima koji su njima bili dostupni. Postoje tragovi ovih stihova iz doba Justina Mučenika (Apol. i 45), ali je najstarijei svjedok dužeg završetka jevandjelja po Marku Irijej (iii.10.6). Iako su mnogi komentatori smatrali da ovaj dio jevandjelja po Marku ne pripada originalu, M.Ž. qagranž, Evangile selon Saint Marc (peto izdanje; Paris, 1929) str. 456-468, potvrdjuje njegovu kanoničnost. Prema adventističkom komentaru iz Stventh-day Adventist Bible Commentary, urednik F.D. Nikol (NJashington, D.C., 1956) V, 659, "tekstualni dokazi idu u prilog tzv. dužem završetku, na štetu onog kraćeg".

[3] Radi rasprava o dužem završteku jevandjelja po Marku vidi: B.F.Vestkot i F.Dž.A. Hort, The Nenj Testament in the Original Greek, NJith Introduciton and Appendix (qondon: Macmillan and Co., 1882) Appendix, 2:28-51; B.H. Striter, The Four Gospels (Nenj York: Macmillan and Company, qimited) str. 333-360; B.B. Varfild, An Introduction to the Textual Criticism of the Nenj Testament (qondon: Hodder and Stoughton, 1886) str. 199-204; S.S.S. Vilijams, Alterations to the Text of the Synoptic Gospels and Acts (Oxford:Basil Blekvel, 1951) str. 40-44; R.G. Brtčer i E.A.Nida, A Translator's Handbook on the Gospel of Mark (qeiden: E.Dž.Bril, 1961) str. 517-522; V.F.Farmer, The qast Tnjelve Verses of Mark (qondon/Nenj York: Cambridge University Press, 1974) str. 1-124.

[4] Pridjev "nov" (kainais) je izostavljen u odredjenim manuskriptima (Efrerni Reskriptus, Regius, Sv. Gal (037), Atos (044), Koptik Sahidik, Koptik Bohairik, Armenian), ali je isto tako prisutan u većeni najboljih manuskripata tako da bi trebalo da se smatra da postoji i u originalu ( S.E.B. Kranfild, The Gospel According to St. Mark (CGTC; Cambridge, 1963) str. 474).

KJV: "novim jezicima"; RSV: "novim jezicima"; JB:"novim jezicima"; NEB: "čudnim jezicima"; TEV: "čudnim jezicima"; NAB: "novim jezicima"; NIV: "novim jezicima"; NRSV: "novim jezicima".

[5] V.F. Arnt i F.V. Gingrič, A Greek-English qexicon of the Nenj Testament (Chicago, 1957) str.161 (kasnije navedeni kao Arnt i Gingrič). Takodje Dž.H. Moulton i G. Miligan, The Vocabulary of the Greek Testament (qondon, 1952), str. 128. Ovo značenje se uvijek potvrdjuje u grčkom jeziku, te to čine i H.G. qidel i R. Skot, A Greek-English qexicom (Oxford, 1940), I, 353; F. Preisik, NJorterbuch der griechischen Papyrusurkunden (Heidelberg, 1924), I, 299, i E. Kisling, NJorterbuch der griechischen Papyrusurkunden (Amsterdam, 1969), str. 58.

[6] Ovo značenje potvrdjuju leksikoni spomenuti u prethodnoj futnoti. qidel i Skot, A Greek-English qexicon, str. 353, takodje navodi da je to "stara, strana riječ, koju je potrebno objasniti" ili bilo šta što je slično jeziku.

[7] Supra, futnota broj 1 na stranici 42.

[8] R.G. Bratčer i Eugen A. Nida, Translator's Handbook on the Gospel of Mark (qaiden, 1961) str. 512.

[9] Vidi V. Tejlor, The Gospel According St. Mark (qondon, 1963), str. 612, izostavlja ovu riječ iz svog teksta na grčkom, ali Kranfile, St. Mark, str. 474, tekst doslovno citira.

[10] Vidi Arnt i Gringrič, A Greek-English qexicon, str. 394f., i Dž. Bem, "kainos", Theological Dictionary of the Nenj Testament, urednik G.Kitel (Grand Rapids, MI: Eerdmans 1965), 3:450ff.

[11] Vidi Eugen H. Glasman, The Translation Debate. NJhat Makes a Bible Translation Good? (Donjners Grove, Iq: InterVarsity Press, 1981), str. 48-52.

[12] Bem, "kainos," 3:447.

[13] H. Harbek, H.G.qink, i S.Braun, "Nenj," The Nenj International Dictionary of Nenj Testament Theology Vol. 2 (Grand Rapids, MI: Zondervan, 1976), str. 671.

[14] Arnt i Gingrič, A Greek-English qexicon, str. 395. T.H.Tajer, Greek-English qexicon of the NT (Nenj York, 1889) str. 119: "Govoriti nove jezike koje govornik nije prethodno naučio."

[15] Vidi Tajer, Greek-English qexicon of the NT, str. 119: "Govoriti nove jezike koje govornik nije prethodno naučio." Vidi takodje Brtčer i Nida, Gospel of Mark, str. 512.

[16] Autoritativna gramatika grčkog jezika od F. Blasa, A. Debrunera i R.V. Fanka, A Greek Grammar of the Nenj Testament and Other Early Christian qiterature (Chicago: University of Chicago Press, 1961), str. 254, navodi da se u Marku 16,17 pojavljuje elipsa pridjeva gdje riječ heterais, drugi, koji pripada frazi "kao što je odredjeno u govoru gdje se fenomen prvo pojavio (A 2,4)." Prema ovoj gramatici tekst iz Marka 16,17 i Djela 2,4 su usko povezani iako se pridjevi razlikuju.

[17] Elen G. Vajt, The Desire of Ages (Boise, ID: Pacific Press, 1940), str. 823.

< 2. Poglavlje Sadržaj 4. Poglavlje >